Osim skelom, Križnica je povezana i visećim pješačkim mostom dugim 250 metara sa 1326 dasaka. Prelazak preko njega predstavlja svojevrsnu avanturu jer se most njiše, a dolje s lijeve i desne strane pruža se prekrasan pogled na izrazito brzu divlju rijeku. Raspon mosta je 164 metara, a ukupna dužina s prilazima mu je 250 metara i jedini je izlaz iz Križnice kada skela ne vozi. Da nema toga mosta, gotovo da na Križnici ne bi bilo ni života za četrdesetak obitelji odnosno 110 mještana.
Most je postao jedan od simbola rijeke Drave, umjetnici raznih profila pronalaze svoje nadahnuće na njemu, ali i zaljubljeni parovi vole prošetati mostom te na njemu napraviti trajnu uspomenu prvog poljupca.
Kako je uopće došlo do gradnje ovog mosta i kakve on veze ima s vukovarskim vodotoranjem
“Godine 1967. zamolili su me predstavnici mjesne zajednice Pitomača (Vlado Petrović, direktor rudnika; Martin Šoštarić, tajnik mjesne zajednice te Vlado Galunić, dipl.ing u rudniku) da, kao tadašnji projektant brojnih građevina u poduzeću „Hidroprojekt“ u Zagrebu izradim projekt visećeg mosta preko rijeke Drave kod Pitomače, kojim bi se, osim skele koja se koristila samo danju (vozio ju je čuveni skelar Toth), povezalo selo Križnica na lijevoj obali Drave s desnom obalom, odnosno selom Pitomača. Na taj bi se način omogućilo da se i tijekom noćnih sati može prelaziti s desne na lijevu obalu i obrnuto. Poseban interes imala je tu i granična karaula bivše vojske.
Nije mi niti danas posve jasno zašto su navedeni odabrali upravo mene da im izrađujem projekt iako tako nešto nisam imao prilike nikada prije projektirati. Navodno su se nakon konzultacija u tadašnjoj Upravi za vodoprivredu odlučili za mene kao konstruktora, koji se bavio hidrotehničkim građevinama u Hidroprojektu.
Uvjet je bio da most zadovoljava prijelaz pješaka u punom opterećenju (250 kg/m2).
Moram priznati da je zahtjev – projektirati i izgraditi takvu građevinu – pobudio u meni kao mladom inženjeru poseban zanos. Zaboravio sam čak potpisati ugovor za projektiranje mosta. Mjesna zajednica Pitomača uz pomoć Općine Đurđevac financijski je podržala najnužnije troškove; izuzetno skromne troškove projektiranja, nabave osnovnih dijelova mosta (glavna užad, čelične cijevi za pilone, dijelove ovjesa i cement). Dio materijala (šljunak za betonske blokove, sekundarni čelični elementi ograde, željezne tračnice za kotve u betonskim temeljima te geodetska mjerenja i dio organizacije tijekom izvođenja) dala je mjesna zajednica. Glavni izvođači bili su ‘Elektrokovinar’ iz Ptuja (rukovoditelj Jurica Podgorelec) u suradnji s ‘Metalnom’ iz Maribora te mještani i vojska tamošnje karaule, koji su bez naknade izvršili betoniranje temelja pilona i sidrenih blokova te pomagali kod montaže pojedinih elemenata mosta.”
Eh da, došli smo do poveznice s vukovarskim vodotornjem. Ovu priču o izgradnji nam je ispričao autor mosta koji je ujedno i autor vukovarskog vodotornja – Matej Meštrić.
