Vijugava Drava „nacrtala“ je Križnicu…
Nastanak Križnice obilježen je dinamičnim životom rijeke Drave koja je svojim nesputanim i vijugavim tokom oblikovala Križnicu, ali je i izolirala od ostatka kopna.
Drava ima svoj izvor u austrijskom Tirolu, teče kroz Korušku i Donju Štajersku u pravcu Mađarske, zatim ulazi u Hrvatsku gdje se spaja s naraslom Murom iz smjera Graza te se ulijeva iznad Aljmaša u Dunav. Njezin vrlo brzi tok usporava se u Slavoniji. Pošto korito rijeke skoro nigdje nije imalo obale koja bi bila dovoljno visoka i jaka da zadrži rijeku, često su je poplave odnosile pa je rijeka stvarala sebi drugo korito, a svojim bujicama oblikovala mnoštvo močvara i stajaćih voda.
Drava je najveća rijeka koja vodi od Maribora do utoka u Dunav, a s Dunavom njene se vode ulijevaju u Crno more. Nekada je to bila najstarija „prometnica“ Podravine iako se na njenoj plovnosti premalo radilo zanemarivanjem čišćenja korita od panjeva, stabala i nanosa koji su plovidbu činili opasnom. Za manje brodove bila je plovna u Štajerskoj, za malo veće brodove od Maribora i tako sve do Osijeka nakon kojega je bila plovna za najveće brodove. Plovilo se splavima ili malim, kratkim brodovima i to samo nizvodno. Uzvodno to nije bilo moguće i to ne zbog dubine vode nego zato što nije bilo uređene vuče plovila konjima ili volovima. Rijeka je imala mnoštvo rukavaca i zavoja te bi se uzvodna vuča svaki čas morala prebacivati s jedne strane vodotoka na drugu.
Drava ima snježno-kišni riječni režim s višim vodostajem dva puta godišnje pa su u prošlosti bile češće velike poplave koje su nastupile u proljeće nakon topljenja snijega te u jesen. Začas bi bila potopljena cijela sela, svi prolazi su bili zapriječeni i to je znalo trajati 14, pa i 30 dana. Za to vrijeme, svi su prolazi bili zapriječeni pa se nije moglo nikud ići zaprežnim kolima nego samo pješice, na konju ili pak s manjim čamcima, s rizikom od utapljanja. Zbog jake snage kojom rijeka teče, napose za visoke vode, sprudovi (nanosi pijeska na obalu) su ponegdje bili otplavljeni, a na drugim su se mjestima taložili novi. Nakon poplava na svim niskim terenima koji su obrasli grmljem i zovu se rit, formirale su se stalne močvare i bare.
Blagoslovljena zemlja
Putopisci 18. stoljeća Podravinu su opisali ovako: “Ko putuje kroz ovu veoma blagoslovljenu zemlju, taj na sve strane nailazi bilo na baruštine bez dna, močvare i mrtva blata, na neprolazne planine sa naglim strmim ždrijelima i dubokim dolinama, na ogromne mračne šume, bilo široke i potpune ravnice kojima oko kraja sagledati ne može. A ljupka priroda kao da se osmjehuje: na sve strane pruža ona divne izglede koji očaravaju oko. Veliko dobročinstvo prirode su lijepe šume, u kojima ima prije svega hrasta, zatim bukve,breze, topole, johe, turskoga lješnjaka, divlje loze i mnogih drugih divljih voćki. U krajevima kroz koje protiče Drava nalazi se vrlo često i bijela topola čija je šupljikava spužvasta kora debela tri placa i može poslužiti isto kao i pluto. Njezine su obale svugdje pokrivene drvećem, ponajviše dubovima (hrastovima) od kojih se sastoji skoro sva površina ogromnih slavonskih šuma, koje dostignu najveću ljepotu i daju odlično drvo za gradnju brodova”.
U vremenima prisustva Osmanskog carstva na ovim prostorima, Europljani su Dravu opisivali kao najudaljeniju rijeku od neposrednog osmanskog susjedstva i najbližu srednjoeuropskim razvojnim centrima.
Drava ne poštuje dogovorene granice između političara niti gruntovne knjige
Od pradavnih vremena Drava je bila velika i opasna rijeka pa je često bila prirodna granica između regija, kraljevina i carstava. Službena granica između Hrvatske i Mađarske točno je utvrđena tek 1918. godine, no Drava ne poštuje dogovore političara niti gruntovne knjige, pa i danas ide kud joj se prohtije, iako je se nastoji obuzdati raznim nasipima, branama i kamenjem.
Veze naroda s jedne i druge strane se nikada nisu posve prekidale osim možda za vrijeme jugoslavenske države 1918.- 1941., kada je granica između Jugoslavije i Mađarske stavljena pod strogu kontrolu, a svaki prelazak tretiran kao kazneno djelo. No i tada su postojale ilegalne veze poput poznatog prijelaza Stjepana Radića 1923. u Mađarsku kada je bježao pred hapšenjem. Pa i 1956. za vrijeme mađarske revolucije kada mađarski izbjeglice nalaze na dobar prijem i podršku naroda na desnoj obali Drave, pa je velik broj izbjeglica dulje vrijeme bio smješteni u Koprivnici. Jaki utjecaji koji su dolazili s mađarske strane i obrnuto i danas su vidljivi u uporabnim predmetima, pjesmama i glazbi, a osobito je to bilo vidljivo u Prekodravlju, ali i inače u govoru, običajima i navikama seoskog stanovništva.
Dravski zlatari i flojsari
Na ovom području su obitavali marljivi, snažni i ustrajni ljudi dio kojih je svoju egzistenciju nalazio u otpremanju drva Dravom (flojsarenje), kao i skupljanju zrnaca zlata. Danas su obje aktivnosti gotovo nestale, jer se drvo prevozi cestama, a zbog izgradnje hidrocentrala dotječe puno manje zlatnih zrnaca.
Brašno ispod mlinskog kamena drvenih vodenica
Još jedna posebnost su dravski mlinovi koji su oduvijek imali vrlo važnu ulogu u životu ljudi. U njima se mljelo žito od kojega se pravio kruh, jedna od osnovnih namirnica u ljudskoj prehrani. Mlinovi su se obično podizali na potocima i rijekama jer je protočna snaga tih vodotokova imala stalan i jak izvor pokretačke energije.Korijeni podravskog mlinarstva sežu u daleko 14. stoljeće. Mlinovi su bili vrlo zanimljiva pojava. Bile su to pretežno drvene vodenice. Voda je pokretala mlinska kola, a ona su pokretala nabrušeno mlinsko kamenje koje je žito prerađivalo u brašno. Takvi mlinovi funkcionirali su u ravnoteži i suglasju između čovjeka i prirode. Ljudi su ih podizali i održavali znanjem i trudom svojih predaka. Uz to što su bili jedan od elemenata egzistencije, isto tako postalu su i jedan od biljega identiteta ljudi uz Dravu.
Obitelj Prinke
Križnica je naselje koje se u popisima stanovništva pojavljuje 1880. godine. Te godine je imalo 174 stanovnika.Do sredine 19. stoljeća uglavnom je bila pokrivena šumama koje su bile teško dostupne zbog prijelaza preko Drave. Stoga su ih vlasti počele prodavati i davati u zakup. Najveći zakupnik bila je obitelj Prinke iz Baboče koja se nasljeđivanjem i rodbinskim vezama domogla dijela imanja i grofovske titule obitelji Šomšić (Somssich) iz Baboče. Kako je obitelj Prinke imala posjede u susjednoj Mađarskoj, a iskorištavanje šuma bio je unosan posao, Ignac, a kasnije i njegov sin Šandor, zakupili su gotovo 900 hektara šuma i plodne zemlje, naselili radnike i njihove obitelji, te izgradili manju kuriju, odnosno upravnu zgradu na mjestu gdje se danas nalazi ugostiteljski objekt „Dravska iža“.
Zanimljivo je da su u Križnici svoje konake imale i neke obitelji iz nedalekog sela Otrovanca o čemu svjedoče i lokalni toponimi s prezimenima Otrovančana – Franjićeva i Tišljarova jada.
Ime Križnica
Pretpostavlja se da je Križnica dobila ime zbog oblika križničkih poluotoka ili jada (tur. ada, otok) – Franjićeve jade, Segedina, Jadice, Uske luke i Gulježa, po kojima se svi putovi križaju.
Križnica je ime za razne vrste obrednih kruhova i peciva koji simbolično predstavljaju usjeve, a u prenesenom značenju i plodnost. Kruhovi su gotovo redovito bili okruglog oblika kao što je onaj prikazan u Hrvojevom misalu s početka 15. stoljeća. U 20. stoljeću zabilježeni su brojni nazivi za božićne kruhove: badnjača, ljetnica, božić, božićnjak, krsnica ili križnica te česnica. U središnjoj i panonskoj Hrvatskoj često su bili ukrašeni raznim oblicima od tijesta po čemu su se isticali oni iz Srijema sa simbolizmom križa i ukrštanja.
Postoji povezanost kroz jarbol s jedrilicama i jedrenjacima, a od najstarijih vremena to je znak koji ljudi nevješti pisanju crtaju umjesto potpisa na nekom dokumentu.
Isto tako, postoji povezanost sa značenjem riječi križ i simbolikom križa. Ukrasni i simbolični znak sastoji se najčešće od dvaju krakova, koji se sijeku pod pravim kutom. Već se od neolitika pojavljuje u primjeni u Egipatu, Kini te Knososu na Kreti. Najrašireniji je oblik križa svastika, koja je simbol sreće i zdravlja te egipatski križ kao simbol života i besmrtnosti.
U antici je križ, sastavljen od dviju prekriženih greda, bio konstrukcija na koju su se za kaznu vješali ili pribijali robovi i zločinci. U rimskom pravu bilo je raspinjanje na križ osobito sramotna, obeščaščujuća kazna za buntovnike i gusare.
Najraširenije značenje ipak je u kršćanstvu, gdje je križ i najizrazitiji simbol kao kultni predmet, znak Isusove muke. Križ se kao simbol i predmet rabi u bogoslužju, nalazi se na oltarima, crkvama, zvonicima, grobovima i raskrižjima. Crkveni dostojanstvenici nose ga na prsima, vjernici ga drže u svojim domovima čime iskazuju svoju pobožnost. Katolički i pravoslavni vjernici čine znak križa, a najkraći oblik kršćanskoga blagoslova »U ime Oca i Sina i Duha Svetoga«. U graditeljstvu značenje križa dolazi do izražaja u tlocrtu crkve. Na Istoku je to grčki križ, ana Zapadu latinski križ.
Možemo reći da ime Križnica nosi posebnu izvornu snagu i povezanost koju smo pokušali ilustrirati jer sam geografski prostor i sadržaji koji se ovdje nude, pozivnica su za povezanost ljudi iz različitih dijelova svijeta, različitih kultura i različitih religija.
Križnica je danas turističko mjesto na lijevoj obali rijeke Drave na samoj granici sa Mađarskom. Svoj nastanak duguje obitelji Prinke. 2011. godine ima 128 stanovnika i 84 stambene jedinice.